
Jetra je naša najveća žlijezda sa oko 500 funkcija! Kada se razboli ne boli. Uprkos svojim izuzetnim regenerativnim sposobnostima, ne traje vječno. Upoznajte pet najgorih bolesti jetre
Akutno otkazivanje jetre
Ovo je jedan od najdramatičnijih kliničkih sindroma koji se primijećuju u praksi – za kratko vrijeme (dani, nedelje) razvijaju se hepatična encefalopatija i poremećaji koagulacije plazme kod ljudi bez ciroze. Incidencija LFA je 0,1-5%, a stopa mortaliteta, u zavisnosti od uzroka bolesti, kreće se od 30 do 80%.
Bolest se može javiti kao posljedica trovanja lijekovima (oštećenje jetre izazvano lijekovima) ili toksinima (najčešće toksin žabokrečine ), kao posljedica hepatične venske tromboze i drugih sistemskih oboljenja, kao i u toku infekcije HBV ( ređe HAV, HCV) ili drugi virusi koji izazivaju hepatitis.
U kliničkoj slici dominira trijada simptoma: žutica, poremećaji koagulacije krvi i poremećaj svijesti.
Najozbiljnije komplikacije akutne insuficijencije jetre uključuju cerebralni edem i povećan intrakranijalni pritisak. Kod pacijenata kod kojih je konzervativno liječenje, uključujući hepatičnu dijalizu, neefikasno, transplantacija jetre može biti spas.
Cvijet maslačka , koji se može piti kao čaj, podržava pravilno funkcionisanje jetre.
Ciroza
Hronični, neliječeni problemi sa jetrom mogu dovesti do zamjene zdravog tkiva jetre fibroznim tkivom. Rekonstruisano meso prestaje da ispunjava svoje fiziološke funkcije i kao rezultat toga dovodi do otkazivanja najvažnijeg unutrašnjeg organa u ljudskom tijelu.
Alkoholizam i hronični hepatitis B ili C najčešći su uzročnici ciroze u našoj zemlji. Fibroza jetre može biti uzrokovana i upotrebom određenih lijekova, određenim urođenim i stečenim metaboličkim bolestima (Vilsonova bolest, dijabetes, gojaznost) i hroničnim bolestima žuči koje izazivaju holestazu.
Bolest se dugo razvija “podmuklo” – asimptomatski ili sa nekarakterističnim simptomima kao što su slabost, umor, svrab kože. Potpuno razvijena ciroza jetre manifestuje se simptomima hemoragijske dijateze i poremećajima svijesti različite težine, do hepatične kome.
Liječenje ciroze se zasniva na liječenju bolesti koja je do nje dovela, sprječavanju pogoršanja fibroze i sprječavanju razvoja komplikacija. Završna faza je transplantacija organa.
Procjenjuje se da je ciroza jetre deveti najčešći uzrok smrti uopšte, a peti najčešći uzrok smrti kod ljudi starosti 45-65 godina.
Vilsonova bolest
Genetski uslovljena bolest koja se obično manifestuje u adolescenciji. Gvožđe se prekomjerno akumulira u telu kao rezultat mutacija u genu ATP7B. U početku, toksični efekti metala dovode do različitih oblika oštećenja jetre, praćenih promenama u mozgu, rožnjači i bubrezima.
Skoro polovina pacijenata pati od disfunkcije jetre: hepatitisa (hronični ili akutni), ciroze i hiperakutnog hepatitisa. Međutim, samo neurološki ili psihijatrijski poremećaji (poremećaji raspoloženja, kognitivni poremećaji, drhtanje mirovanja i namjere, ukočenost mišića, slinjenje, horeja) su obično prvi simptomi na osnovu kojih se dijagnostikuje Vilsonova bolest .
Jedan od najkarakterističnijih simptoma je Kaiser-Fleischer prsten vidljiv u rožnjači oka.
Glavni metod terapije ostaje farmakološki tretman, koji se mora nastaviti tokom života pacijenta. Njegov prekid je moguć samo u slučaju transplantacije jetre.
Hronični virusni hepatitis
Hronični virusni hepatitis je bolest jetre koju karakterišu nekroinflamatorne promjene duže od šest mjeseci. Uzrokuje ga uporna infekcija virusima hepatitisa B (HBV), tipa D (HDV) ili tipa C (HCV). Svi hronični virusni hepatitisi imaju rizik od razvoja ciroze jetre i hepatocelularnog karcinoma.
Simptomi bolesti su veoma nespecifični (umor, malaksalost, poremećaji tolerancije na hranu), a većina pacijenata za infekciju sazna slučajno tokom periodičnih pregleda.
Osnovni cilj liječenja hroničnog hepatitisa B je postizanje trajne supresije HBV replikacije do nivoa koji omogućava inhibiciju, usporavanje i regresiju inflamatornih promena i fibroze jetre, kao i zaštitu od razvoja hepatocelularnog karcinoma.
Kod hroničnog hepatitisa C cilj terapije je eliminisanje virusa hepatitisa C iz organizma, čime se značajno smanjuje rizik od razvoja ciroze jetre i hepatocelularnog karcinoma.
Hepatocelularni karcinom (HCC)
To je jedan od najčešćih primarnih tumora jetre (preko 90% slučajeva) i treći ili četvrti najčešći uzrok smrti kod pacijenata sa cirozom. U zapadnoj Evropi i SAD-u bolest se rijetko javlja pijre 50. godine. Hepatocelularni karcinom se češće razvija kod muškaraca nego kod žena.
Faktori rizika za razvoj HCC uključuju:
ciroza,
hronična infekcija virusima hepatitisa B i C,
toksični agensi, na primjer alkohol,
dugotrajno izlaganje aflatoksinima i hormonskim preparatima.
Zbog složenosti hepatocelularnog karcinoma, njegove multifaktorske etiologije, velike kliničke diferencijacije i loše dugoročne prognoze, liječenje ostaje veliki izazov. Kod neliječenog HCC, većina pacijenata umire u roku od četiri mjeseca od pojave simptoma. Vjeruje se da je transplantacija jetre jedini efikasan i radikalan metod liječenja HCC, a petogodišnje preživljavanje pacijenata bez recidiva je 60-80%
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.